Oglas

Opasan vakum nakon ubistva ajatolaha: Nema garancije da će se SAD i Izrael radovati onome što slijedi

author
N1 BiH
01. mar. 2026. 08:30
2025-06-17T092416Z_122871132_RC2OPCAVEFVN_RTRMADP_3_IRAN-NUCLEAR-KHAMENEI-CIRCLE
Reuters

Ubistvo iranskog vrhovnog vođe, ajatolaha Alija Hamneija, opasno je jednostavno rješenje za izuzetno složen problem piše CNN u analizi.

Oglas

Njegovu decenijsku vladavinu obilježilo je loše upravljanje, a okončana je jednom od najbrutalnijih epizoda njegove karakteristične represije – nasiljem koje je režim nemilosrdno primjenjivao kako bi održao vlast. Njegova smrt izazvala je slavlje na ulicama Teherana, ali i 40 dana zvanične žalosti okupljanjem velikog broja ljudi koji je podržavao režim. Istovremeno, unutar onoga što je ostalo od režima, počela je ogorčena borba za vlast i grozničavo traženje odgovora na pitanje šta slijedi piše CNN.

Obezglavljen režim i "venecuelanski scenarij"

Izraelski zvaničnici su nagovijestili da je napad ubrzan kako bi se iskoristila rijetka prilika kada su se najviši iranski lideri našli na istom mjestu. Pored Hamneija, u razmaku od nekoliko sati ubijeni su i ministar odbrane Aziz Nasirzadeh, šef Nacionalnog vijeća sigurnosti Ali Shamkhani i komandant Korpusa islamske revolucionarne garde (IRGC) Mohammad Pakpour. Riječ je o samom vrhu sigurnosne elite koja je nedavno rekonstruisana.

Čini se da je američki predsjednik Donald Trump ponovo posegnuo za "venecuelanskim scenarijem", sugerišući da već ima nasljednika na umu – baš kao što je učinio nakon hapšenja Nicolása Madura, kada je pomazao zamjenicu lidera Delcy Rodriguez za svog preferiranog sagovornika. Iako je Trump značajno odbio reći ko bi po njegovom mišljenju trebao preuzeti tu ulogu u Iranu, Teheran će vrlo brzo morati objaviti plan nasljeđivanja.

Međutim, situacija u Iranu je daleko kompleksnija od one u Venecueli.

Autokratija bez jasne alternative

Tokom skoro pola vijeka, teokratija u Iranu se pretvorila u autokratiju i kleptokratiju. Veliki dio od preko 90 miliona stanovnika oslanja se na režim za golu egzistenciju.

Kada je Assadov režim u susjednoj Siriji propao krajem 2024. godine, njegove sigurnosne snage bile su potpuno iscrpljene, a ekonomija opustošena godinama građanskog rata. S druge strane, iranske sigurnosne snage su nedavno demonstrirale svoju brutalnu moć, krvavo gušeći januarski ustanak.

SAD i Izrael djeluju usamljeno u svojoj procjeni da će uklanjanje najvišeg sloja iranskog režima automatski dovesti do boljeg stanja. Historiji nedostaju dobri primjeri zračnih kampanja koje su lako srušile režime i dovele na vlast zamjene koje su napadači preferirali.

Ne postoji laka zamjenska vlada u opoziciji koju Trump može jednostavno promovisati. Reza Pahlavi, nasljednik davno svrgnutog šaha, ne može tek tako ušetati u Teheran i preuzeti uzde bez ogromnog rizika da ga bijesni ostaci IRGC-a pokušaju ubiti. U Iranu, zapravo, više nema organizovane opozicije. Kao i u Caracasu, svako rješenje će vjerovatno morati proizaći iz ostataka samog režima.

Trumpova strategija brzog izlaza

Hamneijeva represija i loše ekonomsko upravljanje znače da Iran očajnički treba promjenu, a njegov narod žudi za slobodom smatraju zapadnjaci. Ipak, ogromna je opasnost od potpunog raspada sistema. Postoji rizik da nijedna frakcija ne odnese jasnu pobjedu, te da će rasuto nasilje podijeliti Iran, dovodeći do kolapsa koji bi destabilizovao ne samo naciju, već i kompletan Bliski istok.

Trumpov ograničen raspon pažnje i dobro poznata averzija prema dugotrajnim vojnim angažmanima samo pojačavaju ovaj rizik. Američkom predsjedniku nedostaje politički kapital kod kuće za dugotrajan rat, a nije ni pripremio svoje biračko tijelo za višemjesečne bitke.

Svoje ciljeve je držao uskim i ostvarivim. Uvijek može tvrditi da su iranski nuklearni program, balistički projektili i sposobnost Teherana da ugrožava SAD pretrpjeli katastrofalan udarac. Trump nikada nije eksplicitno proglasio promjenu režima svojim zvaničnim ciljem – on ju je jednostavno podsticao. Zbog toga može proglasiti pobjedu u trenutku koji sam odabere, bez obzira na to šta će to značiti za budućnost građana Irana.

Superiorna tehnologija i vatrena moć omogućili su Washingtonu i Tel Avivu brzo i jednostavno rješenje. Međutim, pitanje nepremostivih unutrašnjih složenosti Irana, koje su ga držale trnom u oku Sjedinjenih Država već pola stoljeća, i dalje ostaje neriješeno.

Više tema kao što je ova?

Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare

Pratite nas na društvenim mrežama